Velike Mudrosti I Koješta
29.05.2007., utorak
"Da, ali zar nije "umetni ime kul filozofa" rekao" ili "Dinamika ljudskog uma"
|
Okej, problem kod ljudi koji su spremni raspravljati sa mnom oko bilo koje teme je navođenje autoriteta. I ne velim da je loše čitati ove genijalce, ali dogmatiziranje njihovih tvrdnji mi nije baš drago. Isto tako kada netko nakon neke moje konstatacije izbaci nešto tipa "e ti si baš novokantovac", naglo gubim interes za razgovor. Drugi problem je u tome što primjerice ukoliko ja vjerujem u nešto, nitko nema pravo da mi ospori moje vjerovanje. Ja jedini zadržavam pravo da mijenjam svoja mišljenja pod utjecajem razmišljanja, iskustva ili dijaloga. Ali dok ga ja sam ne promjenim, druga osoba nema tu što tražiti, i moja istina je istinita meni, a meni je jedinome i bitna. Isto tako nečija druga istina je njemu jednako vrijedna, i jednako se treba poštivati kao i vlastita, ma koliko mi mislili da je kriva i drugačija od naše. Pitanja poput Boga, vlastite smrtnosti pa čak i postojanja je apsolutno subjektivno i sve što ja pišem ovdje je apsolutno subjektivno, premda zvuči kao oksimoron, to je tako. Svačiji um je svijet za sebe, i kao što treba prihvatiti ljude druge kulture, tako treba svakog pojedinca prihvatit kao takvoga, POJEDINCA... I zato, čuvajte se masona ;) |
25.05.2007., petak
"Aha znači..." ili "Prostor - Vrijeme - Materija - Energija"
|
Dakle ograničeni smo u prostor-vrijeme kontinuumu, to smo zadnji put naučili, sada pogledajmo svemir. I kad romatramo svemir promatramo njegov vremenski presjek. Presjek jer zanemarujemo linearnost vremena i uzimamo samo jednu točku, ja se nadam da sam to uspio objasniti u zadnjem izlaganju. Okej, a gdje mogu naći taj prostor kontinuum? Pa svuda oko nas... To je ono što nazivamo svemirom. Što je iza toga? Pa... mirne duše možemo reći ništa, jer što god bilo "tamo" (uvjetno rečeno jer iza PVK nema "tamo", jer nema prostora kao pojma). Sad tamo može biti bilo što. Drugi svemir, drugi zakoni, drugačija materija... Može biti i točka u koju ekspodira svemir, onda može biti oluja kaosa i iracionalnosti...Samo Bog može razumijeti... O Bogu tj. mome shvaćanju ću ričati u kasnijem izlaganju. Vratimo se mi materiji to jest energiji, jer u suštini one su jednake... Najprimitivnijim shvaćanjem one e=mc2 to postaje jasno... A zatim ponašanje atoma u kvantima, anihilacija materije i antimaterije to potkrepljuju, pa ako koga zanima, neka to prouči. Isto tako energija u svemiru je konstantna, tj. u njemu se nalazi jednako energije danas kao i za vrijeme stvaranja, ako se uzme ekvivalen mase i energije. Iako primjetit ćete da je sve manje slobodnih čestica a sve više teških atoma, a i širenjem svemira je neophodno da se energija "prorijedi".Ovdje ću stati a drugi put malo manje znanosti, a više svega ostaloga. Pa eto, ne hranite prostor-vrijeme kontinuum otpacima dok me nema i sve 5 :D |
24.05.2007., četvrtak
Drugi dio ili "Ko sam? Što sam?"
|
Dakle prva stvar koju moramo raspraviti je pitanje nas kao promatrača svijeta svemira života i svega. Naš razum je ograničen i tom ograničenošću definira ono što smo sposobni percepirat i ono o čemu smo sposobni raspravljati. Dakle čovjek je postavljen u prostoru i u vremenu. Prostor nam je dovoljno jasan i možemo dijelom utjecati na njega, jer se možemo kretati, gledati, slušati u različitim smjerovima i na različitim udaljenostima. To je jasno samo po sebi. Vrijeme je malo složenije, budući da na njega ne možemo utjecati i sva naša promatranja se događaju u određenim intervalima koje mi nazivamo trenucima. Kada bi ih mogli kontrolirat, praktički bi živjeli vječno u okvirima našeg biološkog roka trajanja. Jer bi se mogli vraćati u bilo koji trenutak našeg života, ponovno ga proživjeti i izmjeniti, stvarajući tisuće "alternativnih mogućnosti" a svaka od njih progresivno još toliko. Ali ne možemo i nema smisla pričati o tome. Ono što možemo je pretpostavljat da postoji nešto izvan te 4 dimenzije našeg shvaćanja, a raspravu ograničiti na te 4, jer nisam dovoljno pametan da pričam o stvarima koje ne mogu razumjeti.Ili ako netko može neka mi se javi... Eto toliko za danas, ugodan dan i nek vam ne smetaju zelene naočale. |
23.05.2007., srijeda
Jesam dakle mogu ili Uvodno predavanje
|
Zamislite. Možete? Kako znate? Aaaa... Sad sam ja kao pametan.Dakle za početak moram shvatiti da je sama činjenica da mogu misliti o tome dovoljna. Mislim dakle jesam takve stvari... Zatim pokušajte zamisliti najmanju moguću točku svemira. Jeste? I sad, može li u toj točci postojati cijeli svemir... ne govorim sad o beskrajnom uvećavanju, nego svemir nepojmnjiv nama. I jesmo li mi jedna takva točka u nekom svemiru ili moru Kaosa?Tko je Bog, zašto je on bitan za mene i kako ga mogu najugodnije spoznati? Postoji li u tom kontekstu Isus Krist? kako radi četverotaktni Otto motor? Ova i još mnoga pitanja ću pokušati odgovoriti u narednih... neznam koliko...Zato nedo Bog da propustite išta Nek vas svemirske oscilacije drze na dobrim vibracijama :D |
Krivljenje stvarnosti...
|
Sve je stvar percepcije... Spremiti planinu u šalicu čaja je jednako teško kao i pospremiti svemir u malenu kutiju. Gledamo li s druge strane ogledala što ćemo vidjeti ovisi u potpunosti što percepiramo na ovoj strani...Sve što mislimo da se nije dogodilo, se zapravo dogodilo, al u kurcu... :P Bog je sva materija i energija koja nas okružuje, ono što nije Bog to je Kaos... Al Kaos je isto Bog, iako nije... To je zato da mene glava boli... Jer Bog voli da me zbunjuje.... Isto tako sam jednom setao obalom i skuzio da niti jedan kamen nije isti... a ako uzmem jedan kamen i bacim ga, onda plaža više nije isto mjesto... Znači da sam promjenio plažu... A samim tim sam promjenio svemir... Baš se super osjećam zbog toga. Ljudi, keep on bendin' :D |
